Archives for : avgust2013

Kako odabrati macku?.

Kako odabrati mačku?

Odmah na samom početku ću vam otkriti u čemu je štos: Morate kontinuirano razmišljati što je bolje, odnosno najbolje za vas, vaš životni standard, ritam i navike te za to klupko krzna kojem namjeravate služiti u idućih petnaestak i više godina. U takvom nesebičnom razmišljanju leži ključ buduće radosti i prijateljstva.

Slijedeći dobar potez je nabaviti kakvu knjigu na temu mačaka i pasmina. Nažalost, izbor na hrvatskom je vrlo ograničen, ali služite li se kojim stranim jezikom – izbor je neusporedivo širi. U potpunosti dobar i dovoljan, uz uvjet da ne zaboravite lekciju br.1: Nesebično i realno sagledavanje cjelokupne slike – Vi, vaš dom, vaši ukućani, vaše obveze i karakter vaše buduće mačke moraju biti u neprekidnoj harmoniji.

Nije dovoljno reći: “Ja volim mačke, želim imati jednu u kući”.

Zašto? Vratite se na ovo pitanje kad pročitate tekst do kraja. Tada biste morali biti sposobni sami odgovoriti.

Evo vam samo naznaka: Želite nabaviti crnu mačku pasmine Bombaj. Prekrasna, crna, pametna, razigrana, neprekidno prede. Ali ne želite imati više od jedne mačke, vaše radno vrijeme je od 8 do 16, ponekad vas ni navečer nema kod kuće.

Ako se dobro informirate i ne srljate u neku pasminu samo zbog izgleda, zaključit ćete da Bombay, Sijamska, Orijentalna, Turska Van i još neke – nisu za vas. Da se razumijemo i otklonimo jednu zabludu: Niti jedna mačka ne voli biti sama, ali neke to podnose bolje od drugih.

Neke se naviknu bolje od drugih. I još jedna zabluda, usko vezana na prethodnu: Mačke svih karaktera i izgleda su društvena bića, one trebaju, vole, žele i, na koncu, traže ljudsko društvo. A svako vaše eventualno pitanje ili nesuglasicu s tom činjenicom upućujem na poglavlje ‘Vrste karaktera’, niže u tekstu.

I načelno razumijem vaš drugačiji stav, jer sam siguran da ćete ga usuglasiti s mojim čim pročitate tekst, i razmislite u tom smjeru.

Dakle, nije konstatacija ‘Ja volim mačke’ dovoljna za život s malim tigrom. Dovoljna je samo za povremeno druženje i brigu o nekoj lutalici. I ako je to vaš izbor – ja vam zahvaljujem u njeno ime. Pošten izbor prema svima.

MAČIĆ ILI ODRASLA MAČKA ?

Hm, kakvo je to pitanje? Pa zar itko razmišlja o nabavci odrasle mačke? Mačići su tako neodoljivi…

Znam, imam ih doma tri komada (pogledajte ih na free-zg.hinet.hr/macici/). No, ako i vi tako razmišljate, možda griješite.

Preinačim li pitanje, bit će vam jasnije: Želite li malu, krhku, neodgovornu kućnu jurilicu, koja će vam rijetko kad ostati u krilu dovoljno dugo da je počešljate, ili smirenu mačku naviklu na kućna pravila, koja neće vašu ruku gledati kao objekt pogodan za grebanje, žvakanje i onda lizanje? Točno, mačići su neodoljivo slatki, ali to vam ne smije biti kriterij. Samo je jedan mačić koji zauvjek ostaje ‘slatki’ – onaj na slici! Taj mačić je ujedno i jedini statičan…

Istina, teško je odoljeti malom stvorenju koje baulja po stanu, znatiželjno zavirujući u sve u što može gurnuti glavu, uz tihi, kratki, neartikulirani ‘mjau’ ili ‘ciju’. Mačići su kao djeca: zaigrana stvorenja puna energije koja nemaju pojma što se događa oko njih.

Netko drugi pazi da ne padnu sa stola, balkona… Oni na sebe ne znaju paziti. Past će iza kauča, a onda je miju i ciju jedino što će odmaknuti taj kauč kako bi izašao van, ako ne računamo vas. Vole se motati oko nogu pa morate biti jako oprezni – čitavo vrijeme! – i jednostavno rečeno, vole se uvaliti u nevolju, to im je po ‘defaultu’.

Mačića treba učiti, navikavati, sve im je novo i zanimljivo. Vremenom će mu sve biti jasno: i da ne smije na stol, i da vas ne smije grebati po licu, naučit će sve čemu ga pokušavate naučiti. Sve to može biti simpatično, ali može biti i naporno, traži puno strpljenja.

S obzirom na količinu energije koja izlazi iz njih, neki od vas bi možda trebali odabrati smireniju, odraslu mačku. Takva je, naime, idealan ljubimac u tihom i mirnom kućanstvu starijih osoba.

Možda sam i ja star za sve to, jer svaki put poskočim u fotelji kad ova tri agresora, ratnika i anarhista nešto sruše u svom pohodu čije posljedice mjerim s nuklearnim. I nikako mi nije jasno kako uspiju zvučati kao kopita lake konjice po parketu.

Ali ipak mi je najdraže kad u miru gledam telku dok vragovi kao spavaju pod mojim nogama, a onda kad se najmanje nadam neki se odluči obračunati s mojim nožnim prstima ili (nedajBože) tabanima, uz upotrebu svih svojih za tu priliku 100 kandži. Tada, letim bez krila… Čovjek se na sve to mora nasmijati: Sam si to htio!

Najveća zabluda pri odabiru mačića ispred odrasle mačke leži u mišljenju kako starije mačke dolaze s nekim lošim navikama. Ujedno, ljudi misle kako malca mogu lakše naučiti i podučiti, istrenirati mnogočemu, kao da je pas. Zabluda!

Mali anarhisti i štetočine su, u većini slučajeva, nemogući za modifikaciju ponašanja. Odrasle mačke mogu biti otvorenije strpljivom ispravljanju loših navika.

Odlučite li se ipak za malog mačića, pazite na slijedeće: Mačić mora biti najmanje 12, a još bolje oko 14 (ponekad i više) tjedana star prije nego ga odvojite od legla. Dakle, najmanje 3 mjeseca star, i ako ničemu ne vjerujete u ovom tekstu – ovome vjerujte! Reći će vam razni ‘stručnjaci’ mahom oni kućne radinosti: ‘Ma nije to bitno, njega je mama već odbacila, itd’. Možda (premda netočno), ali taj mali svejedno mora provesti ostatak do 12.-13. tjedna života tamo gdje je rođen, sa mamom, ostatkom legla i ukućanima.

Puno je tu razloga i svi su jednako bitni (društvenost, socijalizacija i učenje osnova o životnim navikama prednjače) pa vam samo dajem riječ, u nadi da ćete mi vjerovati. Na takve ‘stručnjake’ naići ćete preko oglasa i slično, gdje se nude domaće mačke, jer je uzgoj onih s rodovnicom jasno propisan, a uostalom takvog mačića ćete platiti i budite sigurni da je njegov uzgajivač učinio sve kako bi malac bio u najboljem stanju.

Postoji rješenje: Ponudite se snositi barem dio troškova prehrane svojeg budućeg mačića, a također i trošak prvog veterinarskog pregleda sa 6 te cijepljenja s 8 i 12 tjedana.

Postoji, dakle, nekoliko prednosti za odabir odrasle mačke. Prvi i najveći: Bit će sretniji i smireniji izbor u kućanstvu sa starijim ili jako mladim članovima. ‘Djeci sitnog zuba’ je bolje nabaviti mladog odraslog mačka, jer su mačići za njih prekrhki, naročito njihova rebra. Trebam li naglasiti mogućnost ogrebotina i ugriza koje će neminovno dovesti do plača? Uz to, djeca nisu sposobna pročitati znakove koje im pokazuje mačić kad mu je dosta igre. Odrasla mačka će se vrlo vjerojatno samo pokupiti i preseliti van dosega djeteta. Kao nekakvo grubo pravilo (jer to ovisi o pasmini) neki stručnjaci preporučaju mačke starije od 10 mjeseci za djecu do 6 godina.

Nadalje, s odraslom mačkom dobivate i već izgrađeni karakter te možete jasno vidjeti što vam dolazi u kuću – po karakteru i fizičkoj veličini. I to se prvenstveno odnosi na domaće mačke bez rodovnice. One s papirima su 95% onakve kakvima ih predstavljaju, a uzgajivač vam sa sigurnošću može tvrditi onih preostalih 5% koje će otkriti u tih prvih 12-14 tjedana života mačića. I nemojte misliti da se odrasli, čak i stariji mačak ili mačka neće baciti za mišem ili špagom i ‘uništiti’ ih, ako se zna igrati. To je nešto što je u tim bićima kako god izgledali, koliko god stari bili. Naravno, u nekima više, a u nekima manje.

ČISTOKRVNA ILI DOMAĆA MAČKA ?

Osim što dobivate otprilike 95% onoga što kažu standardi, sa čistokrvnom mačkom ste sigurni – imate ono što ste htjeli, ono za što ste se odlučili. Jer nakon usvajanja lekcije br 1, iznenađenja nema osim pozitivnih. Uz to, ulazite u jedno veliko društvo, svijet ljudi (kod nas i u inozemstvu) koji imaju baš tu pasminu. Otvara vam se mogućnost sudjelovanja i druženja s tim ljudima u raznim društvima, na izložbama i sličnim mjestima koja povezuju istomišljenike.

Kao što ste već naučili, pasminu ne birate samo prema estetskom stavu. Dugodlake mačke zahtjevaju svakodnevno održavanje krzna i morate biti spremni odvojiti više vremena za njih nego što bi za kratkodlake mačke. Neki smatraju kako su Ruske modre i dugodlake u načelu bolje mačke za stan od većine kratkodlakih.

S druge strane, Abesinske i Somali će se bolje osjećati u kući s vrtom, a za Maine Coon, Norvešku šumsku, Tursku Van i još neke, potrebna je dobra penjalica i da je vaš prostor veći od garsonjere. Neke pasmine, kao Sijamska i Orijentalna, traže puno mentalne pažnje i bavljenja nebitnim stvarima koje mogu opterećivati ljude. Druge, kao bezdlaka Sfinga (Sphynx), traže posebno održavanje i rukovanje. I sve pasmine, naročito one rijetke u nas, mogu biti meta lopova.

Jer imati čistokrvnu mačku, znači imati nešto stvarno posebno. Neke pasmine su začuđujuće pametne, inteligentne. Pomislili bi da to nije mačka… Te s rodovnicom su uvijek kontroliranog porijekla, bez miješanja i parenja unutar obiteljskog stabla jer to može lako oslabiti njihove potomke i potencirati mane i defekte (paradoks je u tome što su mnoge prave, priznate pasmine i nastale miješanjem i parenjem srodnih mačaka, ali to zapravo nije bitno ako ne namjeravate uzgajati tu pasminu, to je druga priča).

Da bi uživali u prednostima (ali i statusu) koji vam daje mačka s rodovnicom, budite spremni odvojiti nešto novca i čekati neko vrijeme dok mačići budu dostupni. Koliko novaca, ovisi o pasmini i odakle dolazi. Općenito su mačke u Hrvatskoj jeftinije i prilagođenije našem standardu, ali je i izbor uži. Najraširenije su Perzijske (stoga im je cijena najniža), a ostale kao Kartuzijske, Ruske modre, Britanske, Birme, Maine Coon i dr. koštaju više. U svakom slučaju, s tim i sličnim detaljima morate se upoznati kod uzgajivača. Nikako nemojte tražiti ili kupiti mačku preko nekakvog pet-shop dućana. Isključivo kucajte na vrata uzgajivača.

I tu bih vam preporučio strpljenje i posjetu na kućnu adresu, na nekoliko adresa, nekoliko puta. Vi želite najbolje za vas i vaš novac. Kad sam već spomenuo novac, znajte slijedeće: Niti jedan uzgajivač kod nas, koliko je meni poznato, ne uzgaja mačke zbog zarade. Naši ljudi jedva pokriju troškove s cijenom mačića, a još k tome svi to rade iz hobija. I kad uzmete u obzir sve probleme i obveze koje nosi uzgoj mačaka, koliko traže – toliko su i zaslužili.

Uzgajivače ćete naći u jednom od tri Felinološka društva u Hrvatskoj: Zagreb, Split i Križevci.

Domaće mačke ne koštaju, ima ih posvuda i mogu biti jednako lijepe. Najčešće su domaće kratkodlake, ali ima i dugodlakih koje su nastale ili križanjem dugodlakih pasmina ili križanjem dugodlakih s kratkodlakim. Jer, čim parenje nije kontrolirano unutar pasmine, rezultat je leglo domaćih mačića (osim u iznimnim slučajevima).

Odlučite li se za domaću mačku, pozivam vas da je prvo potražite u nekom azilu za lutalice. Tamo možete pronaći i lijepe i društvene mačke. Neka vam u uži izbor uđu isključivo one znatiželjne, aktivne, otvorenih očiju te podignute glave i ušiju. Što umiljatije, to bolje.

Velika većina pasmina dolazi u cijelom spektru boja, kombinacija i varijanti pa čovjek može izabrati, ako mu je to važno. Kod domaćih mačaka pogotovo. U toj kategoriji jedino i možete birati mačića po boji krzna, čak niti dužina nije sigurno ista unutar jednog legla. Izgled, kao veće-manje tijelo, glava, noge, uši, oblik nosa i čela, dužina krzna, ne možete znati za sigurno dok se ne razvije koju godinu. Karakter i osobnost – još manje.

Jedino što možete znati je ono što vidite: Ima li rep, ima li krzno i koje je boje.

Porijeklo je također bitna postavka. Postoje izvorne, prirodne pasmine, kao npr. Turska Van koju smatraju pretečom svih poludugodlakih pasmina i jednom od prvih pasmina uopće (dokazi o pitomim mačkama na tom području stari su čak 7000 godina, puno stariji od drevnog Egipta) i umjetne pasmine nastale u 19. i 20. stoljeću raznim križanjima.

Tako su nastale i npr. Perzijske mace. Većina križanja bila je ne samo s mutiranim primjerkom, već ujedno i unutar istog legla! Tako je nastao Rex, a ostalo su varijante – Devonski, Njemački, Korniš i ne-znam-ni-sam-koji-još Rex. I Sfinga, na isti način. No, postignut je cilj – dobivane su nove pasmine, novi karakteri i to, priznajem, jako dopadni. To što umjetne pasmine pate od nekih urođenih problema, mana i/ili defekata, pored onih koji su uzeti u standard, to čini se – nema veze.

Čak i neke prirodne pasmine pate od sličnih imenica, Manx i Japanski Bobtail su najočigledniji primjeri. Pritom ne impliciram na nedostatak repa kao na manu ili defekt, već na problem nastao iz takve fizionomije. Porijeklo neke domaće mačke, ispravnost križanja u poslijednjih 4 – 5 generacija, može i vrlo često jest jako upitno.

Odlučite li se za domaćeg mačića, postavite pitanje tko je otac legla? Vrlo često ljudi ne znaju odgovor, jer im je njihova mačka, koju inače neizmjerno vole (to trebate čitati s ironijom), baš kad se tjerala, eto, pobjegla van i nije je bilo nekoliko sati. Super. Ali mačići su zdravi, debeljuškasti, živahni… Super.

I stvarno nije rješenje ne uzeti tog malca, pružit će vam isto zadovoljstvo kao i svaki drugi domaći, ali je rješenje onemogućeti njegovo daljnje razmnožavanje. Jer ako je već on bio sretan i rođen je naoko zdrav, zašto riskirati s njegovom djecom? Nekontrolirano parenje nimalo ne pomaže mačji rod i ne stvara reprezentativne primjerke. Barem to poštujte, ako već zanemarujete širenje spolnih i drugih bolesti.

Na kraju ovog poglavlja riješit ćemo još jednu zabludu: I domaće i čistokrvne, i kratkodlake i dugodlake, sve mačke ispuštaju istu količinu dlake. Ljudi obično misle kako dugodlake ispuštaju više. Netočno, njihova se dlaka samo više vidi… A ako je zdrava mačka u strahu ili šoku, ispustit će jako puno dlake (i mirisa) odjednom. Molim vas, nemojte provjeravati.

VRSTE KARAKTERA

Svaka čistokrvna mačka ima karakterne osobine te određene pasmine. I to se zna, dođe kao profil pasmine. Na primjer, s jedne strane ‘karakternog pravca’ su Perzijske – neki ih zovu i ‘komadi namještaja’ – dok druga krajnost pripada Sijamskim i Orijentalnim. Prve su mirne, tihe, pažljive, kućni promatrači, znaju ponekad mjauknuti, a druge su vrlo vokalne, stalno u pokretu, razigrane i jako inteligentne. Sve su ostale pasmine između Perzijske i Sijamske, na tom ‘karakternom pravcu’. Evo i primjera: Za Balinesku mačku vjeruje se kako je nastala od roditelja Sijamaca koji su nosili mutirani gen za dugu dlaku.

Dakle, mačka koja u potpunosti izgleda kao Sijamska, ima iste plave oči, jednako graciozno tijelo, boju krzna, rep, noge, glavu, sve je isto, pa u čemu je onda poanta? Osim u dugoj dlaci, naravno? U tome što je Balineska, po reputaciji, manje glasna i mentalno zahtjevna od Sijamske. Eto, dokaz da je u svijetu felina ponešto za svakoga!

Raspon karaktera u mačaka gotovo je jednak onom u ljudi. Od onih sramežljivih i plahih s jedne strane, do živahnih i društvenih s druge. Brojne ostale karakteristike spadaju u ‘paket’: Mačka može biti aktivna ili mirna, gotovo ozbiljna; Hrabra, pustolovna ili plašljiva; Agresivna ili pasivna; Smirena ili nervozna.

Neki detalji u mačjem temperamentu mogu se čak činiti kontradiktornim. Mačka može biti vrlo prijateljska, rado boraviti pored vas, ali vam nikad neće htjeti sjediti u krilu ili biti držana u rukama. Ima pasmina za koje ljudi vole reći da su ‘dobre sa djecom’.

Točno, ali u nekih i to spada u kontradikciju temperamenta. Možda je ispravnije reći – tolerantnije su s dobronamjernim napasnicima.

Većina karakternih crta i temperamenta su urođeni, dio cjelokupne slike pojedine pasmine, no neki detalji su određeni okolinom i zajednicom, uvjetima u kojima je mačka rođena, spolnom zrelošću, a i osobinama roditelja. Isto tako, velika većina karaktera i temperamenta je nepredvidiva u domaćih mačaka. Okolina i kućanstvo će odrediti osobnost mačića. Ako je s njim postupano nježno, pažljivo, ako je početak života, do svojeg 3. mjeseca, živio s braćom i sestrama iz legla, nepogrešivo će razviti prijateljsku, dobru i ljudima sklonu prirodu, unutar crta svojeg karaktera.

Postoji jedno uobičajeno laičko pitanje: “Jel’ ta pasmina lošeg karaktera?”. Nema lošeg karaktera! Greda je u tome što ne odgovaraju svima svi mačji karakteri jednako. Samo vi znate što je bolje za vas. Meni bi i Perzijska i Sijamska išle na živce. Prva bi mi bila premirna i pretiha, ne znaš gdje je, a moraš je češljati svaki dan po puno. Nekim ljudima to odgovara, opušta ih i uživaju jednako kao i sama mačka. Druga bi mi bila preglasna i ne bih nikad imao mira, stalno nešto mjauče, mora biti u centru pažnje, a kad nije – za osvetu će prevrnuti kantu sa smećem. I to ljudima odgovara (bolje rečeno ne smeta), spremni su sve oprostiti maloj pametnoj, plavookoj mudrici. Sve ovisi o kutu gledanja, sve ima svojih prednosti.

Kad birate pasminu morate sve dobro proučiti, jer si birate društvo za idućih petnaestak i više godina. Bolje da vam je dobro društvo! Karakter – ne izgled – je ono s čim ćete zapravo morati živjeti.

MUŠKI MAČAK ILI ŽENSKA MAČKA ?

Mislim da je to najjednostavnije pitanje. Što vam srce kaže? Pa tako i postupite! No za one koji bi ipak htjeli znati ponešto o jednoj i drugoj strani, dotaknut ćemo se nekih sitnica.

Prvo ćemo se riješiti slijedećeg: Želite li uzgajati neku pasminu, moj je savjet da za početak nabavite ženku. Jer, za uzgoj bi morali imati ženku, ali ne morate imati muškog, to je valjda logično. Također, njoj je potrebno oko dvije godine prije adekvatne spolne zrelosti, a muški su sposobni obaviti posao, u pravilu, već sa manje od godine dana starosti. I u toj razlici od godine i sitno do prvog parenja, morate trpiti spolno sposobnog mačka – bez potrebe. U načelu je tako, no opravdane iznimke postoje (kao npr. moj uzgoj). Muškog mačka možete gotovo uvijek i ‘iznajmiti’. Pritom pazite da ne parite potpuno bijelu mačku sa potpuno bijelim mačkom. To je zabranjeno, zbog mogućnosti da se koji mačić rodi gluh. Isto tako, iz kojih god pobuda, nemojte pariti čistokrvnu mačku i neku domaću. Kako god lijepa ta domaća bila, i to je zabranjeno, a i beskorisno.

Bilo da je vaša buduća mačka muškog ili ženskog roda, obično ne predstavlja neku razliku jednom kad je on kastriran, odnosno ona sterilizirana. Siguran sam da su neki od vas pogrešno shvatili bît poslijednje rečenice, evo druge verzije: “…jednom kad hormoni nestanu…”, jer i mačak bez ekstremiteta je i dalje mačak, samo spolno neaktivan. Osobnost i karakter pojedine mačke kažu više od spola, premda su muški u načelu više prijateljski! Tako tvrde stručnjaci, a i moja iskustva… Također, ponašanje spolno aktivnih M/Ž mačaka bitno je različito od onih kojima su hormoni oduzeti. Jer, ti njihovi hormoni su izvor i mnogih nevolja. Primjerice, muški nekastrirani mačak je otprilike spoj Arnolda Schwartzeneggera i Don Juana. Otprilike.

Kao što vidite, u dilemi muško-žensko gotovo sve je svedeno na spolnu aktivnost. Kad jednom date odstraniti taj uglavnom izvor problema, ostaje vam slijedeće: Muški su uobičajeno snažnije građe, veće glave i šapa, a u nekih pasmina (pogotovo onih duže dlake) i drugačijeg krzna. Mislim da je najprikladniji primjer prekrasno krzno i duži krzneni okovratnik u muškog Turskog Van. Pogledajte ih na members.lycos.co.uk/turkishvan/ , slijedite link za stranice na hrvatskom i naučite ponešto o toj jedinstvenoj pasmini koja voli plivati, novoj u Hrvatskoj, uz mnoštvo slika.

KASTRIRATI, STERILIZIRATI ILI NE ?

Ovo pitanje, zapravo, uopće ne ulazi u problematiku i proceduru vašeg odabira mačke. Ali mislim da će jednog dana iskrsnuti i u pojedincima stvoriti moralnu dilemu. Paradoks je u tome što ta dilema uopće nije moralna.

Navest ću vam dva primjera na koja sam naišao:

Primjer 1: Jedna gospođa tražila je savjet kako smiriti dva muška mačka koja žive zajedno u stanu. Kaže – jako obilježavaju, a to i jako smrdi. Naime, njezina dva Don Juana su se preobrazili u filmski lik Terminator 1 i 2 čim su postali spolno aktivni. I sad jedan drugome potiču hormone i nagon za obilježavanje teritorija, i sve to vodi u uobičajeno rečeno – pišanje i šoranje! A ona ih, kaže, ne bi htjela kastrirati, to joj je grozno. Časna riječ, tako je rekla.

Primjer br 2: Oglas na radiju “Poklanjamo 5 mačića…”, ostatak nije bitan. Gospodin je lijepo objasnio da se njihova maca vratila trudna iz šetnje pa i ovim putem apelira na ljubitelje životinja… U tom trenutku sam ja pomislio kako će reći “…da pripaze na njegovu macu kad je puste van, pogotovo kad se tjera!”. Naravno, pretjerao sam, čovjek je samo htio konačno udomiti mačiće.

Vaš slučaj, ili iskustvo, vjerojatno nije ili neće biti baš takvo. Ali sam siguran da će se uklopiti u tzv. ‘klišej’.

Evo kako:

Imate li mačka ili mačku on/ona će neminovno spolno sazrijeti. Kao i ljudi, i mačke u dobi puberteta mijenjaju karakter, sazrijevaju na više nivoa. Od mentalnog do fizičkog. Tome je dokaz primjer broj jedan. Primjer broj dva dokazuje važnost razmišljanja ne samo o dobrobiti vaše mačke, već i o odgovornosti za njenu djecu. Odgovornost je u oba primjera ključna riječ! Ima ljudi koji tu svoju odgovorost riješavaju sa Savskog mosta. Nažalost ima, i neću vam kriti da te idiote mnogi smatraju kretenima. Neka se slobodno uvrijede, rekao bih im to i u lice, uz još ponešto.

Prijeći ću na stvar: Ne postoji, ali ne postoji, niti jedan jedini valjani razlog zbog kojeg muškog mačka ne bi trebalo kastrirati, odnosno ženku sterilizirati! Ne mislite tako? Pa stvarno me zanima koji je to valjani razlog (osim nekih iznimnih, vezanih za uzgoj) jer ja ga do dan-danas još nisam čuo. Sve se uglavnom svodi na nehumanost, na grozotu samog čina rezanja onih muških stvari. Ljudi kažu da to nije moralno… A što je moralnog u tome da mačak nošen nagonom odlazi od kuće i brani svoj teritorij od drugih istih, zakonom jačeg?

Imam tu pred kućom jednog takvog, nahranim ga tu i tamo, kad hoće. Jer, ima on neke ljude koji se kao ‘brinu’ o njemu. Gledam tog mačka kako iz tjedna u tjedan dolazi sa novim ranama, krastama, gledam ga kad se potuče, kako mjauče i molećivo me gleda da mu pustim van svoju mačku. Takvi žive na rubu trajnih fizičkih oštećenja, smrti pod kotačima ili od bolesti. Njihovi paraziti su posebna pjesma. K’o cigo na placu, svega ima. I sve je zarazno. Kad vam pogled zastane na nekoj jadnoj, očerupanoj lutalici na cesti, sjetite se tog zakona jačeg. Ta lutalica je onaj slabiji. Ili kad vidite napušteno mače na cesti, sjetite se da je to zato što neka mačka nije bila sterilizirana! Takva operacija je jedini učinkoviti način smanjivanja broja lutalica.

Vratimo se mi na kućne mačore: Želite li da on i ostane kućni, jer pred taj zid će vas kad-tad dovesti, morat ćete ga kastrirati ili ćete trpjeti njegove mirise. I tu budite oprezni: Ako predugo trpite, niti kastracija neće pomoći, i nakon nje će obilježavati sa (mnogi tvrde) čak jednakim mirisom.

Zaključak: Volite li svog mačka stvarno onoliko koliko to tvrdite, nećete riskirati mogućnost nemogućeg suživota. Slično vrijedi i za ženske mačke: nije li jednostavnije, humanije i odgovornije ne dozvoliti neželjenu trudnoću nego trpjeti zavijanje i tjeranje pa onda tražiti dom mačićima? Priče tipa “udebljat će se, promjenit će karakter, operacija je skupa” samo su djelomično točne. Udebljat će se onoliko koliko vi to dopustite. A ako vas je mačka dovoljno izdresirala, da – udebljat će se, jer će dobiti klopu i kad nije gladna.

I karakter će promjeniti, točno, ali nabolje. Postat će između ostalog i tolerantnija i mirnija. Za ženke kažu da ostanu zaigrane, kao da nikad ne odrastu. Točno, nisu dospjele odrasti. Cijena operacije? Morate pitati veterinara (par 100 kuna), ali neusporedivo manja od cijene gubitka ljubimca ili liječenja od neke bolesti. A što se zdravlja tiče, takvom operacijom čak isključujete mogućnost nekih bolesti (tumora).

Pozivam vas da razmišljate kao ljudi, a ne kao mačke. Priroda je mačkama dala takav nagon i instinkt. Da nije, možda bi mačke bile izumrla bića. Kastrirane, sterilizirane ili ne, njima je svejedno, jer ili nagon postoji ili ne. Neće razmišljati o tome što mu/joj se desilo i zašto pa će vas mrziti jer ste tako odlučili. Neće!

Taj ‘neljudski’ potez eliminiranja prirodom datih, nametnutih, nagona je zapravo najljudskiji. Pod uvjetom da vam je stalo do vaših mačaka i da nisu za uzgoj. Postavljaju pojedinci moralna pitanja tipa ‘A kako bi tebi bilo da te kastriraju?’. Pa zar je to isto? Ljudi, inače, pod normalno pišaju po životnom prostoru, a kad vide kakvu zgodnu ‘mačku’, odmah je siluju? Derala se ona da to hoće ili ne…

Kao što rekoh, priroda je mačkama dala takav nagon, ali je ljudima dala razum i logiku. Koristite ih!

PUŠTATI JE VAN ILI NE ?

Za kraj, ukratko ću vam objasniti i ove za i protiv. Većina mačaka će poželiti pronjuškati vanjski svijet. Na vama je da joj to odobrite ili ne odobrite.

U duhu prethodnog pitanja (poglavlja), jasno je slijedeće: Nekastrirani mačak i nesterilizirana mačka biti će (nagonski) skloniji lutanju dalje od kuće, a time i opasnostima koja vrebaju. Znam za nekoliko slučajeva kad su kućne mačke stradale pod kotačima, mama moje mace jedna je od njih. Jednom kad ih date operirati, ostaju blizu kuće, u dvorištu, i tamo švrljaju. No, time opasnosti ne prestaju. Paraziti, kožni, crijevni, krvni, svakakvi, bezopasni, ali i oni koji su prijenosnici opasnih i smrtonosnih bolesti.

Neke od tih bolesti prelaze i na čovjeka. Ima ih (parazita) u travi, a pogotovo na lutalicama koji još k tome mogu nositi i razne druge bolesti. I posjete veterinaru, a time i troškovi, bit će veći. Imate li čistokrvnu mačku, već sam upozorio, morate je paziti i od lopova, a sve zajedno i od trovača.

S druge strane, mačka koja izlazi van ima mogućnost trenirati svoje instinkte, uživati u toj slobodi, penjanju, hvatanju insekata, travi i prirodi u dvorištu. Jasno, imate li dvorište i uvjete puštati mačku van. Mačke koje barem povremeno izlaze iz stana neće tako lako pasti u depresiju i bit će, načelno, u općenito boljem stanju. Balkon je sigurno nešto najbolje. Vani je, koliko-toliko, a sigurna je. Ako joj dodate nekih sadržaja, kao trava, mali bor i sl. bit će to pun pogodak!

Ako nemate niti balkon ni baš ikakve uvjete puštati mačku van, nemojte uopće žaliti! Nabavite penjalicu, travu i igračke, redovito se igrajte i sve je ok, maca će biti u odličnom psihofizičkom stanju.

Zaključak? Puštanje mačke van je rijetko kad potreba, to je samo jednostavnije rješenje i linija manjeg otpora. Posvetite li joj dovoljno vremena, vi i stan ste sav svijet koji treba.

Ostala mi je još jedna zabluda koju želim objasniti i riješiti. Ljudi misle kako mačka koju su usvojili sa ceste ne može postati kućna. Ljudi također misle kako neke mačke ne mogu biti kućne jer jako traže van. I onda je puste jednom, drugi put i nema više, mačka ide van kad god hoće. Još k tome, u kući nema nekih sadržaja koji bi joj bili zanimljiviji. Prvo, mačka je toliko prilagodljivo biće da je samo na vama hoće li biti isključivo kućna ili ne.

Drugo, pravilo (zakon!) je da pravilo ostane pravilo od kad ga nametnete do zauvijek. Odstupite li jedanput, nakon upornih mjauka, mačka zna da ćete popustiti ponovno. Znači, ako želite udomiti mačku koja je do tada lutala vani, unesite je u kuću (odnesite prethodno veterinaru, sigurno ne želite spavati s glistama i buhama) i ne puštajte je više van. Prilagodba će biti svojevrstan šok, ali na koncu će uspjeti. Neće umrijeti! I ja sam tako udomio dvije mačke.

Slika je prezuzeta sa stranice ‘Maine Coon Stars’

Trenutno na voljo!

Pripravljeni na odhod v novi dom ter še na voljo , za več informacij pokličite na 031664027